Psihičke bolesti roditelja kao i zlouporaba alkohola mogu imati značajne dugoročne učinke na djecu. Genetska predispozicija i činjenica da prisutnost bolesti ne utječe samo na pojedinca već na cijelu obitelj, mijenjajući način funkcioniranja, povećavajući rizik postavljanja dijagnoze mentalne bolesti, nasilja u obitelji bilo fizičkog ili emocionalnog, uključenosti službi za zaštitu djece, razvoda i nezdravog zdravstvenog ponašanja. Mijenjanje uloga gdje, često, djeca moraju preuzeti ulogu roditelja dovodi do zanemarivanja njihovog vlastitog emocionalnog razvoja. Zbog stigme, srama i manjka informacija djeca su izoliranija, socijalno povučenija, slabijeg uspjeha u školi. Također su prisutni problemi ponašanja, depresivno ponašanje, strah od sukoba, usamljenost osjećaj napuštenosti, manjak emocionalne potpore te ljutnja i bijes kao odgovor na stres. Reakcije na stresne događaje te učinak na razvoj djeteta u obitelji ne mogu se nazvati tipičnim za djecu roditelja oboljelih od duševnih bolesti, jer kako će dijete reagirati ovisi o samom djetetu, dobi, emocionalnoj zrelosti kao i prisutnosti zdravog roditelja. Ukoliko se bolest na vrijeme prepozna, pravilno liječi uključujući cijelu obitelj u proces može se smanjiti utjecaj psihičke bolesti na sposobnost pojedinca da bude dobar roditelj čime se smanjuju negativni učinci na dijete. Pravilna edukacija, ne samo obitelji već i svih službi uključenih u proces pomoći obitelji te uključivanje djece kao ravnopravnih jedinki u donošenju odluka može pomoći pri razumijevanju i nošenju s mentalnom bolesti roditelja što u konačnici može smanjiti negativni učinak iste.