| Sažetak | Cilj: Istražiti u kojoj mjeri se bolesnici operirani od dobro diferenciranih karcinoma štitnjače veličine tumora do 4 cm, bez infiltracije okolnog tkiva te bez lokoregionalnih ili udaljenih presadnica, pridržavaju uputa o dijeti s redukcijom joda s obzirom na režim jodne dijete (strogi, blaži, nepridržavanje), odnosno istražiti kolika je adherencija bolesnika na dijetu s redukcijom joda prije radiojodne ablacije, te istražiti utjecaj dijete s redukcijom joda na ishod radiojodne ablacije kod tih ispitanika.
Ispitanici i metode: U retrospektivnoj studiji provedenoj u Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu KBC Split, sudjelovao je 135 ispitanika operiranih zbog dobro diferenciranih karcinoma štitnjače tijekom 2012 i 2013.g., te koji su dobili radiojodnu ablaciju od 1,1 GBq (30mCi) J-131. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine: S1 skupina od 34 ispitanika koja se nije pridržavala uputa o dijeti s redukcijom joda, S2 skupina od 30 ispitanika koja se pridržavala blažeg dijetnog režima i S3 skupina od 71 ispitanika koja se je pridržavala strogog dijetnog režima. Istraživanje je provedeno metodom intervjua (pomoću upitnika) i uvidom u arhivu Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu, KBC Split.
Rezultati: Adherencija bolesnika za dijetu s redukcijom joda iznosila je 53% prilikom prve hospitalizacije te 64 % prilikom druge hospitalizacije, što smatramo nedovoljnim. Broj reablacija u pojedinim ispitivanim skupinama glede držanja dijete s redukcijom joda je iznosio 32% u skupini S1, 27% u skupini S2, te 30% u skupini S3. Ta razlika nije dostigla statističku značajnost (χ2=2,3; P=0,313).
Ispitanici koji su dobili reablaciju su imali znatno veću koncentraciju tireoglobulina nakon operacije a prije radiojodne ablacije, bez obzira na način pridržavanja ili nepridržavanja dijete s redukcijom joda (3,0±3,5 vs. 1,8 ±2,5 ng/ml ).
Zaključak: Nedovoljna je adherencija ispitanika za dijetu s redukcijom joda te za poboljšanje iste predlažem dodatno individualizirati pristup tim bolesnicima. Vjerojatno bi najveću adherenciju postigli kada bi se bolesniku uručio primjerak kompletnog dijetnog jelovnika za oba tjedna držanja dijete s redukcijom joda. Nismo dokazali pozitivan učinak dijete s malo joda na poboljšanje ishoda radiojodne ablacije u ispitivanim skupinama, vjerojatno zbog heterogenosti skupina i malog broja ispitanika u pojedinoj skupini. Radi boljeg praćenja učinka dijete s redukcijom joda na ishod radiojodne ablacije, potrebno je određivati jod u urinu. Ispitanici koji su dobili reablaciju imali se veću predablacijsku koncentracija tireoglobulina, što upućuje na veći postoperativni ostatak štitnjače kod tih ispitanika.dijetnog jelovnika za oba tjedna držanja dijete s redukcijom joda. |
| Sažetak (engleski) | Aim: The aim of this study was to investigate what adherence for low iodine diet was in patients operated from well differentiated thyroid cancers with primary tumors up to 4 cm without locoregional invasion and without locoregional or distant metastses with respect to type of diet (strong, partially or without diet) and to investigate the success rate of ablation with respect to the type of diet.
Patients and methods: This retrospective study was conducted on the Department of Nuclear Medicine, University Hospital Split and involved 135 patients operated from well differentiated thyroid cancers and ablated with 1,1 GBq (30 mCi) of I-131 over two years period (2012 and 2013). Three groups of patients were formed: S1 with 34 patients which didn't hold-up any iodine diet, S2 group of 30 patients that only partially hold-up low iodine diet and S3 group which consists of 71 patients on strong diet regime. Investigation was conducted with questionnaire form and using patients medical records.
Results: Adherence for low iodine diet was 53% at the first and 64% at the second hospitalization, which we judged to be insufficiently. Reablation rate was slightly different within groups: 32% for the S1 group, 27% for the S2 group and 30% for the S3 group. These difference didn't reached statistical significance (χ2=2,3; P=0,313). Patients who received reablation had significantly greater Tg concentration before the first ablation than the patients who were successfully ablated with one dose of radioiodine (3,0±3,5 vs. 1,8 ±2,5 ng/ml), regardless of diet type.
Conclusion: Patients adherence for low iodine diet is unsatisfactory and we advise indivudual approach to each patient to improve it. Probably, the best way is to provide each patient with two week menu of low iodine diet. We didn't demonstrated better results of radioiodine ablation in patients on low iodine diet. We can speculate that the reason was heterogenous of patients characteristics and small number of patients in each group. For better results of radioiodine ablation we recommend a routine measurement of iodine urine concentration. Patients who received reablation had higher Tg concentration which indicates a greater postoperative thyroid remnant. |
