Cilj: Utvrditi stupanj zadovoljstva grupnim tretmanom PTSP-a provedenim u Regionalnom centru za psihotraumu KBC-a Split; procijeniti učinkovitost različitih vrsta liječenja; te ispitati postoje li razlike u zadovoljstvu sudjelovanjem u grupnom tretmanu između ispitanika koji su se uključili na prijedlog zdravstvenog osoblja, bližnjih i onih koji su se uključili u terapiju na vlastiti zahtjev. Metode: Ispitivanje je provedeno na ukupno 60 sudionika koji su bili podijeljeni u dvije psihoterapijske gupe tako da je u svakoj sudjelovalo po 30 ispitanika. Svi ispitanici bili su liječeni grupnim tretmanom u Regionalnom centru za psihotrauma KBC-a Split u trajanju od mjesec dana. Istaživanje je provedeno tijekom lipnja 2016. god. pomoću upitnika. Prikupljeni podaci uneseni su u Microsoft Excel i obrađeni u SPSS 19.0 programu. Za obradu podataka je korišena deskriptivna statistika, Kolmogorov Smirnov test i ANOVA. Rezultati: Medijan liječenja ispitanika psihoterapijom je iznosio 11,5 godina, a kao najveću pomoć u savladavanju simptoma navode individualnu psihoterapiju. Najviše ispitanika se u grupnu psihoterapiju uključilo na prijedlog zdravstvenih djelatnika (n=35), a najmanje ih se uključilo na vlastiti zahtjev (n=10). Stupanj zadovoljstva grupnom terapijom iznosio je 88%. Ispitanici su najvećim brojem bodova (n=52) izdvojili tvrdnju: „na grupi se osjećam prihvaćeno“ te „ponovno ću ići u grupu“ (n=51). Kolmogorov Smirnov testom ispitano je postoji li razlika među ispitanicima koji su se u grupu uključili na prijedlog zdravstvenih djelatnika, prijatelja i obitelji te onih koji su došli na vlastitu inicijativu. Iako dobivene aritmetičke sredine ukazuju na veće zadovoljstvo onih koji su se samovoljno uključili u grupnu terapiju, ipak nije bilo statistički značajne razlike (F=1,39; p<0,05). Zaključak: Stupanj zadovoljstva grupnim tretmanom je bio veći od 70% čime je potvrđena glavna hipoteza. Možemo reći da je u grupi ostvaren terapijski odnos te da ispitanici smatraju kako im grupa pomaže. Više od 60% ispitanika bilo je uključeno na prijedlog zdavstvenog osoblja, te se kao pomoć u nošenju sa simptomima najviše navode obje vrste psihoterapije i lijekove. Taj podatak potvrđuje prvu hipotezu. Treća hipoteza ovoga istraživanja jedina nije potvrđena. Svi ispitanici su bili u visokoj mjeri zadovoljni grupnom terapijom, iako nas aritmetičke sredine dobivene u odnosu na način priključivanja u grupni tretman navode na postojanje većeg postotka zadovoljstva u skupini ispitanika koji su se samovoljno uključili u grupnu terapiju. Potrebno je provesti istraživanje na većem broju ispitanika. Te utvrditi razloge mogućeg zadovoljstva i nezadovoljstva terapijom.