Cilj istraživanja bio je procijeniti učestalost psiholoških dijagnoza u Sestrinskoj kategorizaciji stupnja očuvanih sposobnosti samozbrinjavanja u usporedbi sa NANDA protokolom u kardioloških bolesnika. Materijal i metode: U retrospektivnom presječnom istraživanju analizirani su podaci iz evidencije sestrinskih otpusnih pisama na Klinici za bolesti srca i krvnih žila u KBC Split u razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. godine. Rezultati: Sestrinska kategorizacija stupnja očuvanih sposobnosti samozbrinjavanja u svoju procjenu ne uključuje psihološke varijable sadržane u NANDA protokolu (P<0.001) osim varijabli sposobnost prilagodbe i osjet akutne odnosno kronične boli. Sestrinska kategorizacija stupnja očuvanih sposobnosti samozbrinjavanja uključuje uglavnom tjelesni status bolesnika a manje psihološke potrebe kardioloških bolesnika. NANDA protokol omogućava uvid u psihološke potrebe bolesnika i stanja anksioznosti povezanih s nezadovoljenjem tih potreba. Tako je blaga anksioznost povezana je s vapajem za zdravljem (r=0.086, P<0.05), izmijenjenom prehranom (r=0,132, P<0.001) i nemogućnošću samopomoći oko kupanja odijevanja i hranjenja (r=0,215, P<0.001). Umjerena anksioznost povezana je s nemogućnošću samopomoći oko kupanja odijevanja i hranjenja (r=0,094, P<0.05). Teška anksioznost povezana je s umanjenim sposobnostima prilagodbe (r=0.154, P<0,001), s osjećajem beznađa (r=0,087, P<0.05), s intenzitetom boli (r=0,183, P<0.001), s nemogućnošću samopomoći oko kupanja odijevanja i hranjenja (r=0,083, P<0.05) i s kronično niskim samopoštovanjem (r=0,144, P<0,001). Panika je povezana s umanjenim mogućnostima prilagodbe (r=0,230, P<0,001). Zaključak: Čini se opravdanim koristiti komplementarno obje klasifikacije i sestrinsku kategorizacija stupnja očuvanih sposobnosti samozbrinjavanja kao i NANDA protokol budući ne procjenjuju iste potrebe bolesnika (somatske i psihološke).