Tumačeći riječi Josephe Campinha-Bacote, kulturna kompetencija proces je cjeloživotnog učenja u kojem medicinske sestre nastoje postići razinu kulturnog znanja i razumijevanja dovoljnu za učinkovitu brigu o kulturnorazličitim korisnicma zdravstvene skrbi. Kultura je temeljni aspekt života svake osobe, pa je važno pripaziti na nju prilikom pružanja njege. Budući da se sama kultura sastoji od mnogih elemenata, presudno je ne zauzeti stereotipni pristup u pružanju zdravstvene skrbi. Otkako je Leininger prvi put objavila svoj model, teorije o kulturnoj kompetenciji i transkulturnoj njezi neprestano se razvijaju. Četiri najistaknutije teorije i modela su Leininger “Sunrise” model, Giger i Davidhizar transkulturni model, Campinha-Bacote model kulturne kompetencije i Purnellov model kulturne kompetencije. Svi ovi modeli imaju za cilj pomoći medicinskim sestrama u pružanju kulturno kompetentnije skrbi bolesnicima. Kulturno kompetentna medicinska sestra obrazovana je, razumljiva, empatična i vješta u pružanju njege kulturno heterogenom stanovništvu, ali njezino obrazovanje nikada ne smije prestati jer je kulturna kompetencija kontinuirani obrazovni proces. Kroz ponovljene interakcije s kulturno različitim bolesnicima i kontinuiranim naporima za učenje, medicinske sestre pokazuju spremnost da budu bole i rade bolje.