Uvod: Direktni antiglobulinski test koristi se za detekciju in vivo senzibiliziranih eritrocita. Dio je dijagnostičkih ispitivanja u hemolitičkoj transfuzijskoj reakciji, hemolitičkoj bolesti novorođenčadi i u autoimunim te lijekovima induciranim hemolitičkim anemijama. Za izvođenje DAT-a prvo se samo primjenjivala klasična metoda u epruveti, a potom je u rutinski rad uvedena i mikrohemaglutinacijska metoda. Cilj: Glavni cilj ovog rada bio je utvrditi razliku u osjetljivosti između klasične metode i mikrohemaglutinacijske metode. Metode i materijali: Prikupljeni su uzroci od 10 bolničkih pacijenata te je svakom pacijentu određen direktni antiglobulinski test koristeći i jednu i drugu metodu. Istraživanje je provedeno u dva navrata u KBC-u Split u Centru za Transfuzijsku medicinu. Rezultati: Rezultati testiranja mikrometodom pokazali su da 8 od 10 pacijenata ima pozitivan DAT za razliku od rezultata klasične metode u epruveti gdje je samo jedan pacijent imao pozitivan DAT. Zaključak: S obzirom da je samo jedan od 10 pacijenata imao klinički očite znakove hemolize pokazalo se da klasična metoda bolje korelira sa stanjem pacijenta od mikrohemaglutinacijske metode. Jedini pacijent s pozitivnim rezultatom u klasičnoj metodi imao je jači stupanj aglutinacije u mikrohemaglutinacijskoj metodi što pokazuje da je ona osjetljivija. Međutim iako osjetljivija mikrohemaglutinacijska metoda se pokazala i preosjetljivom jer je 7 pacijenata imalo pozitivan rezultat testa iako nisu imali kliničke znakove hemolize što znači da ova metoda i ne korelira najbolje sa stanjem pacijenta. Tijekom izvođenja DAT-a mikrohemaglutinacijska metoda se pokazala puno jednostavnijom od klasične metode za izvođenje. Ključne riječi: direktni antiglobulinski test, antihumani globulin, klasična metoda, mikrohemaglutinacijska metoda