Sindrom Down najučestaliji je genetski uzročnik intelektualnih defekta u populaciji. Posljedica je trisomije na 21. kromosomu, a očituje se kroz brojne psihičke i fizičke poteškoće kod oboljelih pojedinaca. Najvjerojatniji i najčešće povezivan uzrok je starija dob majke, unatoč sve češćim starijim majkama, broj oboljelih od sindroma nije porastao zbog sve dostupnijih metoda prekida trudnoće. Tijekom cijelog života nailaze na razne probleme i poteškoća, kako zdravstvene tako i socijalne. Ličnost pojedinaca sa sindromom Down općoj populaciji poznata je kao vedra i prijateljski raspoložena, no neka istraživanja povezala su percepciju iskrenosti i naivnosti sa dječjim facijalnim karakteristikama koje oboljeli pojedinci posjeduju. Brojni su i zdravstveni komorbiditeti koji ih snalaze poput urođenih srčanih bolesti, poremećaju u funkciji endokrinog sustava, ADHD-a, autizma i brojnih drugih. Sve češća je i pojava depresije zbog nemogućnosti normalnog funkcioniranja u svakodnevnim životnim prilikama. Izraženi su poremećaji u gotovo svim antropometrijskim karakteristikama. Morfološke karakteristike predstavljaju fizička obilježja poput niskog rasta, izraženih facijalnih karakteristika, skraćenja u kostima i sličnih. Funkcionalne, a posljedično i motoričke funkcije su također narušene, usporen je razvoj govora, čitanja te čitave motorike čime je narušen razvoj hodanja, pisanja, refleksa i brojnih drugih motoričkih reakcija. Smanjena je i fizička aktivnost što dovodi do pretilosti i prekomjerne tjelesne težine koja se kontrolira pomoću indeksa tjelesne mase. Pretilost dalje dovodi do povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti i diabetesa. Iz tih razloga kontrola tjelesne mase u djetinjstvu je važna kako bi se pretilost spriječila na vrijeme te se omogućio što bolji život u starijoj dobi.