| Abstract | Najčešći razlog posjeta muškarca urologu su simptomi donjeg urinarnog trakta čiji je najčešći uzrok benigna hiperplazija prostate koja u dobi od 70 do 80 godina je zastupljena u 80 do 90 % muškaraca. Za pacijente koji imaju značajne smetnje koje ne odgovaraju na konzervativno liječenje na raspolaganju je velik izbor kirurških metoda, od otvorene operacije do minimalno invazivnih zahvata. Rak prostate pripada najčešćim malignim bolestima u muškaraca. Mortalitet je u usporedbi s drugim malignim bolestima nizak, jer je spororastući tumor ali starenjem populacije učestalost se povećava. Većina bolesnika umire s njim, a ne od njega. Unatoč tome, specifični i značajni tjelesni, seksualni, emocionalni i mentalni zdravstveni problemi često dovode do loše kvalitete života. Odluka o liječenju ovisi o dobi oboljelog, stadiju bolesti te pacijentovom shvaćanju i prihvaćanju rizika i koristi svakog od mogućih načina liječenja. Kirurški zahvati mogu biti radikalna, laparoskopska i robotski asistirana prostatektomija. Moguće posljedice zahvata su inkontinencija i erektilna disfunkcija. Uloga medicinske sestre od velike je važnosti. Sama pomisao da može biti inkontinentan kod pacijenta izaziva odbojnost, strah i nelagodu i zato je važno da uz sebe ima empatičnu i educiranu osobu. Rehabilitacija, kako pacijenta tako i obitelji, započinje čekajući operacijski zahvat. Sestra ga educira o važnosti vježbanja koje uključuje aerobne vježbe, trening otpora i vježbe zdjelične muskulature. Sestra mora uspostaviti odnos povjerenja, pružati emocionalnu podršku i hrabriti pacijenta da se što prije suoči s činjenicama. Planovi zdravstvene njege izrađuju se za svakog pacijenta posebno, na osnovi sustavno i cjelovito utvrđenih potreba, kako prije zahvata, tako tijekom i nakon operacije. Provođenje standardiziranih postupaka te intezivne mjere prevencije očekivanih komplikacija predstavljaju ključni korak u liječenju. Nakon zahvata sestrinska skrb je usmjerena na sprječavanje i ublažavanje komplikacija koje nastaju kao posljedica operacije kao i stanja nakon toga. Od izuzetne je važnosti znati na vrijeme prepoznati potencijalno životno ugrožavajuća stanja kao što je npr. krvarenje, obavijestiti liječnika i pravovremeno intervenirati. Zdravstvena skrb kod otpusta se nastavlja edukacijom pacijenta i obitelji o toaleti urinskog katetera, pravilnoj prehrani, o nastavku vježbanja jačanja mišića zdjelice, uključivanja u grupe za potporu, važnosti redovitih kontrola. Tijekom cijelog vremena sestra mora biti profesionalna, empatična, poticati ga da usvoji vještine samozbrinjavanja kako bi se što prije vratio u život kakav je vodio prije operacije. |
| Abstract (english) | The most common reason for a man to visit a urologist are the symptoms of the lower urinary tract, the most common cause of which is benign prostatic hyperplasia, which is present in 80 to 90% of men between the ages of 70 and 80. For patients who have significant disorders that do not respond to conservative treatment, a wide range of surgical methods is available, from open surgery to minimally invasive procedures. Prostate cancer is one of the most common malignancies in men. Mortality is low compared to other malignancies because it is a slow-growing tumor but as the population ages, the incidence increases. Most patients die with it, not from it. Nevertheless, specific and significant physical, sexual, emotional, and mental health problems often lead to poor quality of life. The decision to treat depends on the patient's age, stage of the disease, and the patient's understanding and acceptance of the risks and benefits of each of the possible treatments. Surgical procedures can be radical, laparoscopic, and robot-assisted prostatectomy. Possible consequences of the procedure are incontinence and erectile dysfunction. The role of the nurse is of great importance. The very thought of being incontinent causes the patient repulsion, fear and discomfort and that is why it is important to have an empathetic and educated person with you. Rehabilitation, for both the patient and the family, begins with waiting for surgery. The nurse educates him about the importance of exercise that includes aerobic exercise, resistance training, and pelvic floor exercises. The nurse must establish a relationship of trust, provide emotional support, and encourage the patient to face the facts as soon as possible. Health care plans are made for each patient separately, based on systematically and comprehensively identified needs, both before the procedure and during and after surgery. The implementation of standardized procedures and intensive measures to prevent expected complications are a key step in treatment. After the procedure, nursing care is focused on preventing and alleviating the complications that arise as a result of the operation as well as the condition after it. It is extremely important to be able to identify potentially life-threatening conditions such as bleeding in time, inform the doctor and intervene in a timely manner. Discharge health care continues by educating the patient and family about the urinary catheter toilet, proper nutrition, continuing to exercise pelvic floor muscle strengthening, joining support groups, and the importance of regular checkups. At all times, the nurse must be professional, empathetic, encourage him to adopt self-care skills in order to get back to the life he led before the operation. |
