U radiološkoj obradi trauma vratne i torakalne kralježnice koriste se razni pristupi i metode, istražuju se prednosti jednih metoda nad drugima s naglaskom na što točniju i bržu dijagnostičku evaluaciju nastalog traumatskog oštećenja. Pri dijagnostičkoj obradi kralježnice potrebno je obratiti pažnju na oblik kralježnice, analizu trupova, ligamenata i intervertrebralnih diskova. U analiziranju i postavljanju dijagnoze traume kralježnice i kralježnične moždine, koristimo nekoliko radioloških metoda: konvencionalne radiografske snimke, kompjuteriziranu tomografiju (CT), magnetsku rezonanciju (MR). Konvencionale radiografske snimke pojedinog segmenta kralježnice uvijek izvodimo u dvije projekcije: antero-posteriorna (AP) projekcija i lateralna projekcija (LL). Po uputama radiologa, ukoliko je potrebno snimamo dodatne ciljane snimke kralježnice. CT je zbog brzine snimanja i preciznosti uvijek metoda izbora u dijagnosticiranju akutne traume kralježnice i općenito kod politraumatiziranih pacijenata. Ponekad je to jedina metoda nakon konvencionalnih radiograma koju koristimo kod pacijenata koji iz nekih razloga ne mogu pristupiti pregledu magnetskom rezonancijom ili postoji kontraindikacija za pregled (npr. klaustrofobija, elektrostimulator ili metalni srčani zalisci). Magnetska rezonancija je radiološka neinvazivna metoda oslikavanja koja omogućava multiplanarni prikaz tijela pri čemu pacijenta ne izlažemo ionizirajućem zračenju. MR je osjetljivija od ostalih modaliteta snimanja u dijagnostici mekih tkiva, leđne moždine i ligamentarnih ozljeda. Zbog velike osjetljivosti za otkrivanje akutnih ozljeda (krvarenja, edema) mekog tkiva i moždine sve je više pacijenata koji se podvrgavaju magnetskoj 43 rezonanci zbog sumnje na traumu kralježnične moždine MR je osjetljivija od ostalih modaliteta snimanja u dijagnostici mekih tkiva, leđne moždine i ligamentarnih ozljeda.