| Abstract | Seborojični dermatitis je čest problem nepoznate etiologije. Oko 3 do 5% odraslih ima seborojični dermatitis. Pojam proizlazi iz nastanka ovog poremećaja, u kojem se eritematozne, ljuskaste mrlje razvijaju u područjima koja su bogata sebacealnim žlijezdama, kao što su vlasište, lice i gornji dio trupa. Pojam „seboreja“ odnosi se na višak sekrecije sebuma, iako ovo otkriće nije jednako prisutno u bolesnika sa seborojičnim dermatitisom.
Seborojični dermatitis prvi je opisao Paul Gerson Unna, koji je također sumnjao da je Malassezia furfur (Pityrosporum ovale) uzročni čimbenik. Seborojični dermatitis ne utječe na opće zdravstveno stanje, ali može biti neugodono i izazivati neugodnosti. Nije zarazno i to nije znak loše osobne higijene. Seborojični dermatits obično je dugotrajno stanje. Možda će vam biti potrebno puno ponovljenih tretmana prije nego simptomi nestanu (i možda recidiviraju).
Infantilni oblik i oblik sebrojičnog dermatitisa kod odraslih se razlikuju. Prvi je ograničen na prva 3 mjeseca života, dok je potonji kronični sa vrhuncem od četvrtog do šestog desetljeća. Perut i tjemenica su zajednička imena za seborojični dermatitis. Dojenčad od 3 mjeseca i mlađe često imaju tjemenicu: masne žute ili smeđe ljuskice na vlasištu. Obično nestanu dok dijete napuni jednu godinu, ali se također može pojaviti opet u pubertetu.
Lijekovi koji su u stanju kontrolirati seborojični dermatitis su: antimikotici, lokalni kortikosteroidi, kao i keratolitici. Često najbolji rezultati dolaze iz kombinacije liječenja, lijekova i promjene načina života zajedno.
Koža može svrbjeti, peći i crveniti se. Zbog toga što može izgledati kao neka druga kožna bolest, trebali biste posjetiti dermatologa da bi vam dao dijagnozu i pravo liječenje. Dermatolog će vas pitati o vašoj medicinskoj povijesti i pregledati vašu kožu.
Uloga medicinske sestre kod bolesnika sa seborojičnim dermatitisom uglavnom je edukacijska. Bolesnici moraju prilagoditi svoj životni stil (prehranu, osobnu njegu, odjeću, boravak na otvorenom...) novonastaloj situaciji da bi pomogli sebi u što bržem oporavku. Medicinska sestra također je tu da bi smanjila osjećaj neugodnosti, straha i tjeskobe koji se javlja kod oboljelih. Medicinska sestra ima vrlo bitnu ulogu i može učiniti mnogo pravovremenom edukacijom i pravim načinom pristupa. |
| Abstract (english) | Seborrheic dermatitis is a common problem of unknown etiology. Approximately 3 to 5% of adults have seborrheic dermatitis. The term is derived from the distribution of this disorder, in which erythematous, scaly patches develop in areas that are rich in sebaceous glands, such as the scalp, face, and upper trunk. The term "seborrhea" refers to excess sebum secretion, although this finding is not uniformly present in patients with seborrheic dermatitis.
Seborrheic dermatitis was first described by Paul Gerson Unna, who also suspected Malassezia furfur (Pityrosporum ovale) as a causative factor. Seborrheic dermatitis doesn't affect your overall health, but it can be uncomfortable and cause embarrassment. It isn't contagious, and it's not a sign of poor personal hygiene. Seborrheic dermatitis is usually a long-term condition. You may need many repeated treatments before the symptoms go away (and they may return later).
An infantile and an adult form of seborrheic dermatitis are distinguished, the former is being confined to the first 3 months of life, while the latter is chronic with a peak in the fourth to sixth decades. Dandruff and cradle cap are common names for seborrheic dermatitis. Babies 3 months and younger often get cradle cap: greasy yellow or brown scales on their scalp. It usually goes away before they're a year old, although it can come back when they reach puberty.
A number of medications are able to control seborrheic dermatitis including: antifungals, topical corticosteroides, and keratolytics. Often the best results come from a combination of treatments, both medication and changes of the lifestyle.
Skin can itch, burn, or look red. Because it can look like other skin conditions, you should see a dermatologist to get a diagnosis and the right treatment. The dermatologist will ask about your medical history and look at your skin.
The role of nurse when treating patients with seborrheic dermatitis is mostly educational. Patient's lifestyle (nutrition, selfcare, clothes, being outdoors) needs to be adapted to a new situation in order to help themselves toward a faster recovery. Moreover, the nurse must reduce patient's feeling of uncomfort, fear and anxiety. Nurse's role is of great importance and can have a significant impact on patients recovery, by prompt education and the right approach. |
