Abstract | Uvod
Funkcionalno sposobne i zrele krvne stanice nastaju od zajedničke matične krvotvorne stanice u koštanoj srž. Aktivacijom određenih gena te međudjelovanjem krvotvornih činitelja rasta krvotvorne matične stanice (KMS) imaju sposobnost proliferacije (staničnog rasta, tj. diobe) i samoobnavljanja, diferencijacije (usmjeravanja) u pojedinu staničnu liniju tj. lozu i maturacije (sazrijevanja) duž određene stanične linije, od nezrelih do funkcionalno aktivnih, zrelih stanica. Upravo zbog navedenih svojstava koje posjeduju, krvotvorne matične stanice danas su nezaobilazna metoda liječenja oboljenja krvotvornog sustava.
Cilj
Cilj ovoga rada je prikazati i objasniti zadaće neizostavne komponente u transplantaciji krvotvornih matičnih stanica, a to je laboratorij.
Izvori podataka i metode
Za liječenje bolesnika KMS se prikupljaju iz koštane srži, periferne krvi i krvi iz pupkovine, a mogu se uzeti od bolesnika (autologne KMS) ili od druge osobe (alogenične KMS, srodne i nesrodne). Matične stanice za autolognu transplantaciju uzimaju se putem staničnih separatora u postupku leukafereze. Da bi nakon presadbe pripravak krvotvornih matičnih stanica dugotrajno obnovio funkciju koštane srži pripravak, dobiven u postupku leukafereze, potrebno je laboratorijski obraditi. Postupci obrade pripravaka KMS-a dijele se na rutinske i specijalizirane. Osim navedenoga, potrebno je provesti i kontrolu kvalitete pripravaka KMS-a koja uključuje: provjeru broja i vrste stanica, imunofenotipizaciju KMS-a, procjenjivanje vijabilnosti stanica, postupak kratkotrajne kulture KMS-a, mikrobiološko testiranje te analizu kontaminacije tumorskim stanicama.. Nakon uspješno provedenih prethodnih postupaka KMS se pohranjuju u tekućem dušiku na temperaturi -196 ̊C.
Rezultati
Transplantacija KMS-a omogućila je velikom broju pacijenata, ovisno o individulanim čimbenicima njihova oboljenja, potpuno izlječenja ili dugotrajno preživljavanje. S druge strane, osim tih pozitivnih ishoda kao krajnji rezultat se mogu pojaviti i neke komplikacije povezane ili s prikupljenjem ili transplantacijom KMS poput: hipokalcemije, hipomagnezijemije, hipokalijemije, sniženog broja trombocita, eritrocita, hipotermije, infekcije i dr.
Zaključak
Prikupljanje KMS iz periferne krvi postupkom leukafereze, a zatim laboratorijska obrada istih, je jednostavnija i sigurnija metoda od prikupljanja koštane srži. Zbog svoje mnogostruke prednosti autologna transplantacija KMS se već preko 25 godina koristi kao metoda liječenja hematoloških i imunoloških oboljenja. |
Abstract (english) | Introduction
Functionally capable and mature blood cells derive from a haematopietic stem cell in the bone marrow. By activating certain genes and by interaction of blood growth factors haematopoietic stem cells (HSC) have the capability of proliferating (cell growth, division) and regenerating, differentiating into a certain blood line and maturing along a specific blood line, from an immature to a functionally active, mature cell. It is because of these capabilities that blood stem cells are today an unavoidable method of curing blood diseases.
Objective
The purpose of this paper is to show and explain the tasks of an infallible component in blood stem cells transplantation, which is a laboratory.
Data sources and methods
To treat a patient, haematopoietic stem cells are collected from the bone marrow, peripheral blood and umbilical cord blood, and they can be taken from the patient (autologuous blood stem cells) or from another person (allogeneic blood stem cells, related and non related). Stem cells for autologous transplantation are taken via blood separators in the process of leukapheresis. To renew the function of the bone marrow in long-term meaning, haematopoietic stem cells obtained in the process of leukapheresis need to be processed in a laboratory. The process of HSC treatment is divided into a routine and specialized process. It is also necessary to do a quality control check of the HSC which includes: checking the number and type of cell, immunophenotypization of HSC, assesing the viability of the cells, procedure of short term HSC culture, microbiological testing and the analysis of tumor cell contamination. After all of these procedures are successfully finished, HSC are stored in liquid nitrogen on the temperature of -196 ̊C.
Results
HSC transplantation has enabled for a lot of patients, depending on individual factors of their disease, complete healing or long term survival. On the other hand, besides these positive outcomes as an end result certain complications linked to either collection or transplantation of HSC can appear, such as: hypocalcemia, hypomagnesemia, hypokalemia, low thrombocyte and erythrocyte number, hypothermia, infections etc.
Conclusion
Collecting HSC from the peripheral blood in the process of leukapheresis, and their following laboratory treatment is a more simple and safer method than collecting bone marrow. Due to its multiple advantages autologuous HSC transplantation has been used for over 25 years as a method of treating haematological and immunological diseases. |