| Abstract | Cilj:. Glavni cilj ovog istraživanja je: ispitati razlike u profesionalnim stresorima i u razinama sagorijevanja na poslu između zdravstvenih djelatnika različitih zdravstvenih zanimanja te utvrditi doprinos osobnih čimbenika, profesionalnih stresora i osobina ličnosti razini sindroma sagorijevanja zdravstvenih djelatnika. Hipoteze su: Medicinske sestre/tehničari i primalje će imati više razine profesionalnog sagorijevanja od fizioterapeuta, medicinsko-laboratorijskih djelatnika i radioloških tehnologa. Osobne karakteristike ispitanika, profesionalni stresori i osobine ličnosti će imati prediktivni značaj na stupanj sagorijevanja zdravstvenih djelatnika pri čemu se očekuje najveći stupanj prediktivnosti profesionalnih stresora na stupanj sagorijevanja medicinskih sestara/tehničara i primalja.
Metode: Istraživanje je provedeno na prostoru Republike Hrvatske online anonimnom anketom u vremenskom periodu 05. lipnja 2015. godine – 07. rujna 2015. godine. On line anketa se distribuirala putem društvenih mreža kako bi se osigurao što veći broj ispitanika te putem privatnih mail poruka (Prilog 1). Sudjelovanje u istraživanju je dobrovoljno. Za istraživanje je napravljena anketa od četiri upitnika:Upitnik sociodemografskih podataka (originalni upitnik), podaci o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika (Knežević, 2010) s navedenih 37 stresora, upitnik za određivanje sindroma izgaranja (American Psychological Association) koji se sastoji od 15 pitanja. Te skraćena verzija online upitnika Big Five prilagođena za online primjenu. Ispitanici su podijeljeni u pet grupa: medicinske sestre, primalje, fizioterapeuti, radiološki tehnolozi i medicinsko laboratorijski dijagnostičari. Uspoređivani su odgovori između pojedinih grupa ispitanika kako bi se vidjelo postoji li statistički značajna razlika. Unutar samih grupa ispitanika uspoređivana je zastupljenost sindroma sagorijevanja obzirom na dob ispitanika, spol, razinu obrazovanja, mjesto rada i duljinu staža. U cilju iznalaženja odgovora na postavljene ciljeve istraživanja primijenjeni su statistički postupci obrade podataka. Za analizu podataka korišten je program SPSS 19.0 (SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Za prikaz rezultata na skalama prikazane su aritmetičke sredine i standardne devijacije te medijan i rezultati na prvom i trećem kvartalu. U okviru prve hipoteze provedene su analize varijance s pet razina nezavisne varijable, a za post-hc usporedbe među pojedinim skupinama upotrijebljen je Scheffeov test ili LSD test. U okviru druge hipoteze provedene su regresijske analize te su pored multiplih koeficijenata korelacije prikazane bivarijatne korelacije prediktora i kriterija te standardizirani regresijski koeficijenti. Istraživanje je odobreno od strane Etičkog povjerenstva Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu.
Rezultati: Rezultati provedene analize pokazuju kako postoji statistički značajna razlika među profesijama u izraženosti sagorijevanja na poslu (F=3,949; df=4,1416; p<0,05). U post-hoc usporedbama među pojedinim skupinama pokazalo se kako primalje pokazuju statistički značajno nižu izraženost sagorijevanja na poslu (M=35,67) u odnosu na medicinske sestre/tehničare (M=41,23) i medicinsko–laboratorijske tehnologe (M=43,40). U drugim usporedbama nije pronađena statistički značajna razlika. pozitivan koeficijent korelacije ukazuje da su žene izloženije izgaranju. Rezultati pokazuju kako postoji statistički značajna korelacija četiri prediktorske varijable sa sagorijevanjem na poslu (R=0,237) te je pomoću ove četiri varijable objašnjeno 5,4% varijance sagorijevanja na poslu. Ovu veličinu efekta možemo smatrati niskom do umjerene. Rezultati pokazuju da samo stupanj obrazovanja nije značajan prediktor sagorijevanja na poslu. Kako su kod varijable spol muškarci kodirani brojkom 1, a žene brojkom 2, pozitivan koeficijent korelacije kao i pozitivan standardizirani regresijski koeficijent ukazuje da su žene izloženije izgaranju. Zanimljivo je da iako je veća dob prediktor većeg izgaranja na poslu, kod duljine radnog staža pokazuje se obrnut smjer, tj. što je radni staž manji, veće je izgaranje na poslu. Kada se gledaju bivarijatne korelacije, radni staž je u vrlo niskoj, ali značajnoj pozitivnoj korelaciji s izgaranjem na poslu, no kako je duljina radnog staža u korelaciji s dobi, u složenoj regresijskoj analizi se, nakon ekstrakcije varijance koja se pripisuje dobi, za radni staž dobiva negativni standardizirani koeficijent pa se može reći kako ispitanici koji imaju veću dob i istovremeno manji staž imaju veću vjerojatnost izgaranja na poslu. Rezultati regresijske analize pokazuju visoki koeficijent korelacije (0,786) između izloženosti stresorima i sagorijevanja na poslu. Pri tome stresori objašnjavaju 60,5% varijance sagorijevanja na poslu. Kada se stresori gledaju pojedinačno, bivarijatne korelacije pokazuju kako su gotovo svi stresori pozitivno povezani s izgaranjem na poslu, tj. veća izloženost stresora povezana je s višim izgaranjem na poslu. Iznimka je strah od izloženosti ionizirajućem zračenju i strah zbog izloženosti inhalacijskim anesteticima kod kojih nije dobivena nikakva korelacija. U složenoj regresijskoj analizi dobiveno je da veći broj stresora nema statistički značajan učinak. Ovo se može objasniti interkorelacijama među stresorima. Najznačajniji prediktori koji povećavaju vjerojatnost izgaranja na poslu su loša organizacija posla (β=0,353) te sukobi s kolegama (β=0,292) što su stresori koji nisu specifični za zdravstvo kao struku i ukazuju na potrebu za učinkovitijim upravljanjem. Stresori koji u ovom setu prediktora pokazuju najviše negativne koeficijente su noćni rad i dežurstva (24 satna), tj. veća izloženost tim stresorima ukazuje na manje sagorijevanje na poslu. Ove rezultate treba gledati u kontekstu svih drugih stresora tako da je moguće da ovi stresori pokazuju negativan smjer jer veća količina noćnog rada i dežurstava dovodi do većih osobnih primanja što može biti kompenzacijski mehanizam za izgaranje na poslu. Također je moguće da se tijekom noćnog rada odvija drugačija organizacija posla i promjena radnih uvjeta što doprinosi manje stresu. Ove hipoteze potrebno je istražiti u budućim istraživanjima. Osobine ličnosti pokazuju visoku pozitivnu povezanost s izgaranjem na poslu (0,546). Ukupna količina varijance izgaranja na poslu objašnjena osobinama ličnosti je 29,6%. Rezultati pojedinačnih bivarijatnih pokazuju da su sve dimenzije ličnosti povezane s izgaranjem na poslu. Visok neuroticizam, introverzija, niska otvorenost iskustvima, niska ugodnost i niska savjesnost svaka zasebno ukazuju na veću vjerojatnost sagorijevanja na poslu. Zajednički gledano, standardizirani koeficijenti ukazuju da je neuroticizam najznačajniji prediktor sagorijevanja na poslu. Sljedeći prediktor po veličini je ugodnost, dok su ekstroverzija i otvorenost, iako značajni, vrlo niski prediktori. Pokazuje se da u ovoj kombinaciji prediktora savjesnost nema nikakvu prediktivnu vrijednost za predviđanje izgaranja na poslu.
Zaključci: Provedene analize pokazuju da je najveći profesionalni stresor svim ispitanicima nedostatan broj djelatnika, mala mogućnost napredovanja, neadekvatna osobna primanja te suočavanje s neizlječivim bolesnicima. Ispitanici najmanje stresnim doživljavaju 24 satna dežurstva, strah zbog izloženosti inhalacijskim anesteticima, noćni rad, prijetnju sudske tužbe ili parničenja te strah od ionizirajućeg zračenja. Primalje pokazuju statistički značajno nižu izraženost sagorijevanja na poslu u odnosu na medicinske sestre/tehničare i medicinsko laboratorijske tehnologe. U drugim usporedbama nije pronađena statistički značajna razlika. Ukupna količina varijance izgaranja na poslu objašnjena osobinama ličnosti je 29,6%. Sve dimenzije ličnosti povezane su s izgaranjem na poslu. Visok neuroticizam, introverzija, niska otvorenost iskustvima, niska ugodnost i niska savjesnost svaka zasebno ukazuju na veću vjerojatnost sagorijevanja na poslu. Neuroticizam je najznačajniji prediktor sagorijevanja na poslu. Sljedeći prediktor po veličini je ugodnost, dok su ekstroverzija i otvorenost, iako značajni, vrlo niski prediktori. Pokazuje se da u ovoj kombinaciji prediktora savjesnost nema nikakvu prediktivnu vrijednost za predviđanje izgaranja na poslu |
| Abstract (english) | Goal: Main goal of this research: to examine differences of professional stressors and levels of work burnout among healthcare workers of different health professions; and establish the contribution of personal factors, professional stressors and personality characteristics to level of burnout of healthcare workers.
Hypothesis: Nurses and midwives will have higher levels of professional burnout than physiotherapists, medical-laboratory workers and radiological technologists. Personal characteristics of the examinees, professional stressors and personality traits will have predictive effect on the burnout level of healthcare workers while it is expected to reach the highest level of predictiveness of the professional stressors on burnout level of nurses and midwives.
Methods: The research is conducted in the area of Republic of Croatia with anonymous online survey from June 5, 2015 to September 7, 2015. Online survey was distributed via social networks to ensure higher rate of examinees and via private mail messages (Attachment 1). Participation in the research was voluntary. Survey used to conduct a research had four questionnaires: The questionnaire on sociodemographic data (the original questionnaire); data on stressors at workplace of healthcare works (Knežević, 2010) with given 37 stressors; the questionnaire to determine burnout syndrome (American Psychological Association) with 15 questions; and short version of online questionnaire Big Five also adjusted for online usage. The examinees were split in 5 groups: nurses, midwives, physiotherapists, radiological technologists and medical-laboratory diagnosticians. The answers were compared between groups of examinees to determine whether there is any statistic significance. Within the groups of examinees the representation of the burnout syndrome was compared regarding to the age of examinees, gender, level of education, workplace and duration of working service. Statistic data analysis was used to give answers to goals of the research. SPSS 1 9.0 (SPSS Inc., Chicago, IL, USA) program was used to analyse data. To demonstrate data on scales was displayed arithmetic average and standard deviations; meridian and results in first and third quarter. Analysis of variance were conducted for the first hypothesis with five levels of independent variable, and Scheffe test or LSD test was used for post-hc comparisons among certain groups. Regression analysis were used for the second hypothesis; alongside multiple coefficient correlations was shown a bivariate correlation of predictors and criteria and standardised regression coefficients. The research was approved by the Ethical Committee of the University Department of Health Studies in Split.
Results: The results of the analysis show that there is a statistically significant difference among professions for the burnout at work (F=3,949; df=4,1416; p<0,05). In post-hoc comparisons among groups it was determined that midwives expressed statistically lower expression of burnout at work (M=35,67) in comparison to nurses (M=41,23) and medical-laboratory technologists (M=43,40). There was not any statistically significant difference in other comparisons. Positive coefficient of correlation shows that women are more prone to burnout. Results show that there is a statistically significant correlation of four predictor variables for burnout at work (R=0,237) and using those four variables a 5.4% variance of burnout at work was explained. This effect size can be considered low to moderate. Results show that a level of education is not a significant predictor for burnout at work. Since with gender variable men were coded as number 1 and women as number 2, the positive correlation coefficient and positive standardised regression coefficient show that women are more prone to burnout. It is interesting that the higher age number is a predictor of higher burnout at work, but with the length of working service it is contrary: the shorter the length of working service, the higher is the rate of burnout at work. When looking at bivariate correlations, working service has a low but significant positive correlation to burnout at work, but since the length of the working service is in correlation to age, with complex regression analysis after the extraction of variance assigned to age, a working service has a negative standardised coefficient so it can be said that the examinees that have both higher age number and shorter working service also have a higher probability of work burnout. The results of regression analysis show a high coefficient of correlation (0,786) between stressor exposure and burnout at work. With this stressors explain 60,5% variance of burnout at work. When looking at stressors individually, bivariate correlations show that almost all stressors are positively related to burnout at work, higher exposure to stressors is related to higher burnout at work. The exception if a fear of exposure to ionising radiation and a fear of exposure to inhaling anaesthetics that have no given correlation. With complex regression analysis it was determined that the higher number of stressors does not have a statistically significant effect. This can be explained with intercorrelations among stressors. The most significant predictors that enlarge the burnout at work probability are bad work organisation (β=0,353) and conflict with colleagues (β=0,292) which are stressors that are not specific for healthcare and show a need for more efficient management. Stressors that show the most negative coefficients in this set of predictors are night work and night watch (24 hour), and higher the exposure to those stressors implies less burnout at work. These results need to be comprehended in the context of all other stressors so that it is possible that all these stressors show a negative direction because the amount of night work and night watch leads to higher personal income which can be a compensation mechanism for burnout at work. It is also possible that during night work there is a different work organisation and a change of work terms which leads to less stress. These hypothesis need to be researched in future researches. Personality traits show a high positive correlation with burnout at work (0,546). The total amount of variance of burnout at work explained in personality traits is 29,6%. The results of individual bivariates show that all dimensions of personality are related to higher burnout at work. High neuroticism, introversion, low openness to experience, low pleasance and low liability each show a higher probability of work burnout. Looking at it all together, standardised coefficients imply that the neuroticism is the most significant predictor of burnout at work. The next largest predictor is pleasance, while extroversion and openness are very small predictors. It is show that this combination of predictors has no predictive value for predicting burnout at work.
Conclusion: Conducted analysis show that the highest professional stressor among all examinees is a insufficient number of employees, a low probability of promotion, inadequate personal income and facing incurable patients.
Examinees find these to be the least stressful: 24 hour watch, fear for inhaling anaesthetics, night work, threat of lawsuit and fear of ionising radiation. Midwives show a statistically lower expression of burnout at work in comparison to nurses and medical-laboratory technologists. There was not any statistically significant difference found in other comparisons. The total amount of variance of burnout at work explained by personality traits is 29,6%. All dimensions of personality are related to burnout syndrome. High neuroticism, introversion, low openness to experience, low pleasance and low liability each show a higher probability of work burnout. The next largest predictor is pleasance, while extroversion and openness are very small predictors. It is show that this combination of predictors has no predictive value for predicting burnout at work. |
