| Abstract | Trudnoća je jedno od najznačajnijih i najzahtjevnijih razdoblja u životu žene i njene obitelji, a svojim socijalnim implikacijama bitna je za društvo u cjelini. Imati faktor rizika za mrtvorođenost ne znači da će trudnoća završiti smrću ploda. No, poznavanje i smanjenje faktora rizika može spriječiti nastanak nesretnog završetka trudnoće. Uzroke intrauterine smrti podijeljeni su na fetalne uzroke, maternalne i placentne uzroke. Više od 80% fetalne smrti u manje od 20 tjedana javlja se u prvom tromjesečju, a kromosomske anomalije su uzrok barem polovice ovih ranih smrti.
Svjetska zdravstvena organizacija definirala je smrt fetusa kao smrt ploda prije njegovog potpunog izgona ili ekstrakcije, bez obzira na gestacijsku dob. Mrtvorođenost se dalje klasificira kao rana ( 22 – 27 tjedana), kasna ( 28 – 36 tjedana) ili terminska (od 37 tjedna do termina).
Trudnicama je potrebna kvalitetna antenatalna zaštita kako bi se trudnoća završila rođenjem donešenog, živog i zdravog djeteta. Dijagnostičke postupke u otkrivanju stanja s povećanim rizikom podijeljena su na neinvazivne metode u koje ubrajamo anamnezu, fizikalni i ultrazvučni pregled te uzimanje uzoraka za biokemijske markere, te na invazivne metode – amniocenteza, biopsija koriona, kordocenteza i fetalna biopsija.
Nakon što se dijagnosticirala smrt fetusa, vrijeme i način poroda trebaju biti uvjetovani gestacijskom dobi, relevantnim kliničkim okolnostima i najvažnije, odlukom trudnice. Za indukciju poroda koriste se različite metode kako bi postigli sazrijevanje vrata maternice. Razlikujemo mehaničke, kirurške te medikamentne metode. Za indukciju poroda koristi se i intravenska infuzija oksitocina. Trenutne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije preporučuju da žene trebaju čekati barem šest mjeseci prije ponovnog pokušaja za trudnoću, dok druge sugeriraju čekanje i do 18 mjeseci.
Važnu ulogu u provođenju antenatalne skrbi imaju primalja i opstretičar. Cilj svake primalje bi trebao biti upućivanje svake žene i pospješenje njihova razumijevanja o javnozdravstvenim problemima kako bi se održalo i promicalo njihovo zdravlje.
Mnoge bolesti i stanja kod majki mogu se uspješno liječiti u svrhu održavanja zdrave i normalne trudnoće. Veliki broj nepovoljnih ishoda trudnoće zbog rizičnih faktora koji se mogu kontrolirati upravo proizlaze iz majčine needuciranosti. Edukacija žena o incidenciji intrauterine smrti i poticanje da budu svjesnije zaštite svojeg nerođenog djeteta sljedeći je korak u pokušaju smanjenja pojave mrtvorođenosti. |
| Abstract (english) | Pregnancy is one of the most important and most demanding periods in the life of a woman and her family, and with its social implications, it is essential for society as a whole. Having a risk factor for a pregnant woman does not mean that the pregnancy will end with the death of the fetus. However, knowing and reducing risk factors can prevent the possibility of an adverse outcome. The causes of intrauterine death can be divided to fetal causes, maternal and placental causes. More than 80% of fetal deaths (in less than 20 weeks) occurs in the first trimester, and chromosomal abnormalities cause at least half of these early deaths.
The World Health Organization defined the death of the fetus as the death prior to complete fetus expulsion or extraction, regardless of the duration of pregnancy. Stillbirth , further is classified as early (between 22 to 27 weeks), late (between 28 and 36 weeks) or term (from 37 weeks to term) stillbirth.
Pregnant women need high-quality antenatal care to end their pregnancy by giving birth to a live, term and healthy child. Diagnostic procedures in the detection of elevated risk status are divided into non-invasive methods, involving anamnesis analysis, physical and ultrasound examination and sampling for biochemical markers, and invasive methods - amniocentesis, chorionic villus sampling, cordocentesis and fetal biopsy.
After diagnosing a fetal death, time and mode of delivery should be conditioned by gestational age, relevant clinical circumstances, and most importantly, by the decision of the pregnant woman. Different methods are used to induce the delivery and to achieve cervical maturation. These methods can be mechanical, surgical and medical. Also, intravenous oxytocin infusion is used for the induction of labor. World Health Organization guidelines recommend that women should wait at least six months before attempting another pregnancy, while others suggest waiting for up to 18 months.
A midwife and an obstetrician have an important role in providing antenatal care. Every midwife's goal should be to provide information for pregnant women, and to improve their understanding of public health problems, in order to maintain and promote their health.
Many diseases and conditions in mothers can be successfully treated, for the purpose of maintaining healthy and normal pregnancy. A large number of unfortunate pregnancy outcomes is the result of the risk factors which are controllable and are precisely due to the mother's maleducation. Women's education about the incidence of intrauterine death and the encouragement to be more aware of the protection of their unborn child is the next step in the attempt to reduce the incidence of stillbirth. |
