Stražnja lubanjska jama predstavlja najdublji intrakranijalni prostor u kojem su smještene najsloženije anatomske neurovaskularne strukture moždanog debla i malog mozga. Najveći broj patoloških procesa u tom području jesu tumorske tvorbe. U pedijatrijskoj populaciji, tumori stražnje lubanjske jame jesu primarni tumori mozga, dok se kod odraslih najčešće radi o presadnicama s udaljenih središta. Dijagnoza tumora stražnje lubanjske jame postavlja se neuroradiološkom dijagnostikom – kompjutoriziranom tomografijom (CT) ili magnetskom rezonancom (MR). Liječenje je neurokirurško, nerijetko kombinirano s radioterapijom i kemoterapijom. Prije neurokirurškog operativnog zahvata koji je uglavnom elektivan, bolesnik s tumorom stražnje lubanjske jame, prima se na Zavod za neurokirurgiju gdje medicinska sestra provodi pomnu prijeoperacijsku pripremu bolesnika. Središnji i ključni dio liječenja je neurokirurški operativni zahvat koji sam po sebi predstavlja razdoblje u kojem je bolesnik izložen riziku za razvoj neželjenih događaja uključujući zamjenu bolesnika ili operacije, ugrožen integritet kože uključujući dekubitalne ulkuse, opekline i reakcije kože na dezinfekcijska sredstva, zaboravljeno strano tijelo, intraoperativna hipotermija i infekcije kirurške rane. Ipak, najveći rizik tijekom operacije tumora stražnje lubanjske jame u sjedećem položaju je zračna embolija koja predstavlja potencijalno fatalnu komplikaciju. Za uspješan ishod operativnog zahvata i sigurnost bolesnika u intraoperativnom razdoblju brinu se anesteziološki i neurokirurški tim. Nakon neurokirurškog zahvata, zbrinjavanje neurokirurškog bolesnika nastavlja se u jedinici intenzivnog liječenja gdje medicinska sestra kontinuiranim praćenjem stanja bolesnika omogućuje sprječavanje ili pravovremeno prepoznavanje i rješavanje poslijeoperacijskih komplikacija.