Cilj istraživanja: Retrospektivnim istraživanjem prikazati opće protokole MDCT urografije kojima se postiže opacifikacija urotrakta uz što manju izloženost ionizirajućem zračenju. Metode: U razdoblju od 05. siječnja 2015. godine do 20. svibnja 2015. godine od svih pacijenata koji su obavili MDCT urografiju, nasumično je odabrano 15 pacijenata, ok kojih je 10 muškaraca (67%) i 5 žena (33%). Snimanje je izvedeno na uređaju SOMATOM Definition AS tvrtke Siemens Medical Systems. Svi pacijenti su prije snimanja hidrirani vodom (jedna litra). U skladu sa indikacijama i općim stanjem, pretrage su se izvodile po 4 moguća protokola: „Single-bolus“ protokol sa nativnom i ekskrecijskom fazom ili nativnom, parenhimskom i ekskrecijskom fazom, „Single-bolus“ protokol sa nativnom i ekskrecijskom fazom uz dodatak serije snimaka mjehura te „Split-bolus“ protokolom sa nativnom i parenhimskoekskrecijskom fazom. Svi pacijenti su primili kontrastno sredstvo. Prilikom svakog protokola korišten je automatski regulator ekspozicije. Snimke su obrađene na radnoj stanici sa INFINITT platformom. Rezultati: U 15 pacijenata analizirani su protokoli MDCT urografije. Kod svakog pacijenta se gledala količina mAs, DLP i broj slojeva. Najveći broj pacijenata (osam (53,3%)) je obrađen protokolom „Single-bolus“ sa dvije faze u kojem se smanjio broj faza od standardnog protokola sa tri faze, smanjena je količina mA pa samim time i efektivna doza koju primi pacijent. Dva pacijenta (13,44%) su obrađena „Split-bolus“ protokolom sa dvije faze koji također smanjuje efektivnu dozu koju prima pacijent. Zaključak: Ne postoji određeni opći protokol koji se može koristiti na svim pacijentima. Opće protokole potrebno je prilagoditi svakom pacijentu ponaosob da bi se dobila optimalna opacifikacija urotrakta uz smanjenu efektivnu dozu za pacijenta.