Moždani udar definiran je kao klinički sindrom obilježen naglo nastalim neurološkim deficitom različitog intenziteta i trajanja čiji je uzrok cerebrovaskularni poremećaj. Treći je uzrok smrtnosti i prvi uzrok invalidnosti u svijetu, a sve češće pogađa ljude u najproduktivnijoj životnoj dobi. Unatoč preventivnim mjerama i naprednim metodama dijagnostike i liječenja, moždani udar i dalje predstavlja rastući zdravstveni i socijalno-ekonomski problem. Akutni moždani udar predstavlja hitno stanje koje zahtijeva hitnu dijagnostičku obradu i zbrinjavanje u adekvatno opremljenim ustanovama. Bolesnici kojima je postavljena dijagnoza moždanog udara zahtijevaju zbrinjavanje u jedinicama specijaliziranim za liječenje moždanog udara – JLMU. Liječenje moždanog udara provodi se u tri razine. Prva razina liječenja odnosi se na provođenje općih mjera liječenja kojima je za cilj smanjenje djelovanja čimbenika koji su doveli do razvoja moždanog udara. Druga razina liječenja obuhvaća specifične metode liječenja koje ovise o mehanizmu nastanka moždanog udara. Zlatni standard u liječenju ishemijskog moždanog udara predstavlja trombolitička terapija rekombinantnim tkivnim aktivatorom plazminogena (rt-PA). Treća razina liječenja podrazumijeva sprječavanje i liječenje komplikacija, kako neuroloških, tako i sustavnih. U zbrinjavanju oboljelog od moždanog udara sudjeluje multidisciplinaran tim u kojem je od neosporive važnosti skrb medicinske sestre. Sestrinska skrb za oboljele od moždanog udara usmjerena je omogućavanju zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba i povećanju stupnja samostalnosti i neovisnosti pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.