Komunikacija nije samo riječ koja se koristi. Podjednako je važno ne samo ono što se kaže već i na koji je način to rečeno. U ostvarivanju komunikacije i njege starijih i nemoćnih osoba strpljenje, znanje i dodatne edukacije imaju ključnu ulogu i zauzimaju značajno mjesto. Problemi u komunikaciji sa starijim osobama dovode do njihovih fizičkih, psihičkih i socijalnih poteškoća. Poseban vid komunikacije sa starijim osobama jest komunikacija sa slabovidim, slušno oštećenim i osobama oboljelim od demencije koja iziskuje posjedovanje dodatnih vještina. Ispravnim načinom komunikacije ostvarujemo potreban kontakt, kako bismo pravilno njegovali staru i nemoćnu osobu. Stereotipi o starenju i starosti mogu dovesti do toga da zdravstveno osoblje, ali i same osobe u starijoj dobi odbacuju zdravstvene probleme ili ih minimaliziraju kao neizbježan rezultat starenja. Nisu svi stariji pacijenti isti. Starije osobe su različitih društveno-ekonomskih prilika, a isto tako se i njihovo zdravlje razlikuje neovisno o godinama. Neki su vrlo aktivni, dok drugi uglavnom sjede. Dobra komunikacija između medicinskog osoblja i starijih je važna jer su i oni kao i drugi pacijenti sa širokim spektrom potreba i pitanja vezanih uz zdravstvenu zaštitu. Medicinsko osoblje mora biti svjesno da ulaganje vremena u razgovor sa starijim osobama može dovesti do dugoročne koristi za njihovo zdravlje.