Urtikarija je kožna bolest koju karakterizira izbijanje urtika- uzdignutih, crvenkastih ili bijelih promjena različite veličine i oblika. Izbijanje urtika je popraćeno jako izraženim svrbežom uz koji se mogu javiti drugi opći simptomi. Često pojavu urtikarije prati i angioedem. Do angioedema dolazi zbog aktivacije mastocita, a očituje se edemom lica, usnica, ekstremiteta i spolovila. Ukoliko dođe do opstrukcije dišnih putova zbog edema larinksa ili jezika, angioedem može biti opasan po život. Već spomenuti mastociti imaju glavnu ulogu u nastanku ovih dermatoloških bolesti. On je odgovoran za oslobađanje histamina i drugih medijatora upale, koji naposljetku dovode do razvoja specifične kliničke slike. S obzirom na raznolikost urtikarije, osim etiološke i imunopatološke podjele, klasificiramo ju prema trajanju. Tako razlikujemo akutnu, kroničnu i intermitentnu urtikariju što je izrazito bitno za postavljanje dijagnoze i terapije. Dijagnostika se temelji na anamnezi, tjelesnom pregledu i alergološkim kožnim testovima te se nakon nje određuje i način liječenja. U prvom redu terapija se bazira na izbjegavanju čimbenika koji dovode do pogoršanja bolesti, odnosno do pojave navednih simptoma i znakova. Osim toga od iznimne je važnosti medikamentozna terapija (antihistaminici), koja kontrolira ishod liječenja. S obzirom na kožne promjene i teško liječenje bolesti, napose kroničnih oblika, ovi bolesnici često razvijaju psihološke poteškoće u samom nošenju s bolesti. S obzirom na težinu oboljenja, zdravstveno osoblje bi trebalo usmjeriti pažnju na psihološku potporu, motivaciju, edukaciju i informiranje javnosti o ovim dermatološkim bolestima smanjujući time stereotipe o kožnim bolestima kao "bezazlenima".